Ozon je ovu boju uklonio za 35 minuta. To još ne znači da je voda čista.

Zamolili su nas da probamo obraditi jednu tvar ozonom. Riječ je o penetrantskoj boji — sredstvu kojim se otkrivaju pukotine na metalnim pločama. Nakon kontrole ostaje otopina koju nije jednostavno zbrinuti.

Uzeli smo jednu litru i pustili kroz nju ozon.

Snimali smo bez prekida, kamerom koja se nije pomaknula, sat i pol. Boja kreće jarko crvena. Nakon devetnaest minuta prelazi u narančastu. Nakon tridesetak minuta gotovo je nema. U preostalom satu ne mijenja se više ništa. Ozon je bio iz generatora GPF 8008, hranjenog kisikom iz boce.

Voda na kraju izgleda čisto. Ali izgled nije dokaz.

Ozon vrlo brzo razbija kromofor — dio molekule koji nosi boju. Kad taj dio pukne, boja nestane. Ostatak molekule pritom često ostaje u vodi. Nevidljiv, ali prisutan.

To je u struci poznata i dobro opisana razlika: uklanjanje boje ide mnogo brže od stvarne razgradnje. Voda koja izgleda bistro može nositi gotovo jednako organsko opterećenje kao prije.

Zato za ovaj pokus ne možemo reći da je otopina obrađena. Možemo reći samo da se obezbojila.

Da bi se tvrdila obrada, trebalo bi mjeriti — KPK ili TOC, prije i poslije. Bez toga postoji snimka, a snimka nije analiza. Tada tu analizu nismo napravili.

Objavljujemo je svejedno, iz dva razloga. Pokazuje kako ozon djeluje i koliko brzo. I pokazuje razliku između „izgleda čisto” i „jest čisto” — a to je ono što treba znati prije ulaganja u bilo kakav sustav obrade.

Ako vam netko pokaže snimku na kojoj boja nestaje i iz toga zaključi da je voda pročišćena, pitajte za brojke.