Najnovija istraživanja pokazuju da se ozon može koristiti uspješno koristiti u pčelarstvu za dezinfekciju košnica, dezinfekciju opreme, eliminiranje i sprečavanje pojave bolesti i nametnika te za uklanjanje ostataka pesticida iz saća.
Danas pčelari koriste razne načine dezinfekcije, ali ti načini gotovo uvijek podrazumijevaju upotrebu štetnih kemijskih dezinficijensa i/ili insekticida. Takvi preparati mogu biti učinkoviti samo na određene vrste štetnih mikroorganizama pa je često potrebno koristiti i više različitih dezinficijensa kako bi se postigla zadovoljavajuća razina dezinfekcije. Nažalost, u takvim slučajevima je teško izbjeći da ostaci kemijskih dezinficijensa ne ostanu u košnicama. To direktno utječe na opadanje pčelinjih zajednica, ali i na kvalitetu meda.
Isto tako, pčele prilikom prikupljanja peludi mogu biti izložene pesticidima kojima poljoprivrednici odnosno povrtlari tretiraju svoje bilje.
Tijekom istraživanja koja su rađena u SAD pronađeno je 121 različitih pesticida i metabolita u pčelinjem vosku i pčelinjim zajednicama. Većina zajednica sadrže kombinaciju pesticida (prosječno 8 pesticida po uzorku voska), od kojih se većina javlja u košnici na niskim razinama ( npr. manje od 1 ppm ). Međutim , malo se zna o učincima kronične , niske razine izloženosti pesticidima na pčelinje zdravlje. Budući da su pčele kukci i podložne su raznim pesticidima (pogotovo insekticidima, miticidesima i fungicidima ) , metode za smanjenje nakupljanja pesticida u košnici su višestruko isplative . Osim toga , pčelinji proizvodi se koriste za proizvode namijenjene za prehranu ljudi i kozmetiku , i sprečavanje ostataka pesticida koji se pojavljuju u ovim proizvodima je poželjno za pčelare , pogotovo ako se proizvodi deklariraju kao „zdravo“, „bio“ ili „eko“.
Radi sprječavanja pojave bolesti u pčelarstvu mora se poraditi na prevenciji. Tu se podrazumijeva: redovito obnavljanje matica, sustavno pregledavanje košnica kako bi se otkrila bilo kakva zdravstvena nepravilnost, dezinfekcija materijala i opreme, uništavanje zaraženih materijala ili izvora zaraze, redovita obnova pčelinjeg saća i osiguravanje dovoljnih količina peludi i meda u košnicama.
Ozon kao najjači prirodni oksidans naročito je primjeren za upotrebu pri dezinfekciji materijala i opreme te nudi zaštitu od pčelinjih bolesti i nametnika kao što su nozemoza varoza, američka gnjiloća, vapneni kamenac i dr.
Prednosti ozona su očite; osim što se radi o prirodnom sredstvu, djeluje na sve štetne mikroorganizme i ne zaostaje u zraku odnosno u saću i košnicama.
Na taj način pčelari ostvaruju dvostruku korist. Dobivaju kvalitetnu dezinfekciju uz znatne uštede na kemijskim preparatima, lijekovima, vremenu i energentima.
